Proces prilagodbe kod neke djece traje duže, kod neke kraće. U tom razdoblju će se i odgojitelji posebno truditi da se vaše dijete osjeti prihvaćenim i voljenim u skupini. Ako vaša iskustva nisu takva porazgovarajte s odgojiteljem vašeg djeteta.
Jedan od najvećih strahova roditelja vezanih za polazak njihovog djeteta u vrtić su infekcije i bolesti. Djeca, osobito jasličke dobi, imaju smanjeni imunitet, a vrtićko okružje, bez obzira koliko vrtićki djelatnici o tome vode računa, je ipak mjesto zaraza. Često obolijevanje donosi stres i za dijete i za roditelja. Najčešće su respiratorne infekcije. Zbog toga je bitno da je dijete prije ulaska u skupinu bude redovito procijepljeno.
Proces prilagodbe, koliko god mučan bio, ne ostavlja psihičke ili zdravstvene posljedice na razvoj djeteta.

KAKO DJECA REAGIRAJU?

Proces prilagodbe je individualni proces, specifičan za svako dijete i ovisi o djetetovom temperamentu, prijašnjim iskustvima, obilježjima dosadašnjeg ponašanja, te stavu njegovih roditelja prema vrtiću i odgojiteljima. Zbog toga je moguće da komunikativno dijete od jedne i pol godine kroz par dana s oduševljenjem dolazi u jaslice, a povučeni četverogodišnjak treba i mjesec dana za prilagodbu. Odgojitelji prvih dva mjeseca bilježe prilagodbu svakog djeteta i mijenjaju odgojno-obrazovne aktivnosti da bi ih prilagodili djeci.

Najveće frustracije u tom periodu djeca doživljavaju za vrijeme spavanja i hranjenja. Razlog za to je što se u obiteljskom domu jelovnik, vrijeme i trajanje spavanja prilagođavalo njima i bilo je vezano uz određene rituale (pjevanje, priča prije spavanja). To  u vrtiću u većini slučajeva nije izvedivo i zbog toga je na djetetu da se prilagodi, možda i prvi put u životu.
Neka djeca otvoreno negoduju, redovito burno kod rastajanja s roditeljima, plaču, odbijaju komunikaciju. Ne prihvaćaju i otvoreno se bune protiv nove situacije. Treba napomenuti da je trenutak rastanka krizni trenutak i da se većina djece nakon što roditelj ode umiri i zaigra.
Neka djeca prve dane ulaze u sobu bez otpora zainteresirana za nove igračke, da bi se otpor pojavio treći dan ili idući tjedan, kada shvate da je odlazak u vrtić svakodnevan a u njemu se ne osjećaju još sigurno.
Obično burno reagiraju mlađa djeca. Starija će poslušno ući u sobu, ali će veći dio dana šutjeti, stajati pokraj vrata, odbijati komunikaciju s tetom ili drugom djecom.
Neka djeca reagiraju regresijom u ponašanju. Dijete koje je prohodalo opet pribjegava puzanju, dijete koje je nedavno uspostavilo kontrolu stolice, sada opet obavlja nuždu u gaćice, ono koje je komuniciralo riječima sada opet pribjegava gestama i sl.

SAVJETI

Neki vrtići prilikom upisa daju roditeljima inicijalni upitnik koji se poslje proslijedi pedagogu,  medicinskoj sestri i odgojitelju vašeg djeteta. On sadrži pitanja vezana uz dosadašnje zdravstveno stanje, koju hranu voli, koje igre voli, ima li neke rituale prije određenih aktivnosti (spavanja, jela), razvojne karatkterističnosti – traže se posebnosti vašeg djeteta. Svrha tog upitnika je da se osoblje što bolje upozna s vašim djetetom i pokuša mu se prilagoditi i olakšati mu proces adaptacije.

Nakon upisa, najčešće u lipnju se održava sastanak za roditelje novoupisane djece. Tamo imate mogućnost upoznati se s ravnateljem i stručnim timom (pedagog, glavna medicinska sestra, psiholog), s uvjetima rada (materijalnim, higijensko-zdravstvenim, pedagoško-psihološkim i didaktičko-metodičkim), te se možete upoznati s unutarnjim i vanjskim prostorom vrtića.

Važno je da roditelji i prije polaska djeteta u vrtić stvaraju o djetetu pozitivnu sliku, razgovaraju o tome što djeca tamo rade, gledati djecu kako se igraju djeca na vrtićkom dvorištu. Pomoći vam mogu i slikovnice na tu temu. Dobro je i postepeno prilagoditi djetetov ritam ritmu u vrtiću.

Svi vrtići danas dozvoljavaju nekoliko dana boravak roditelja u skupini (prvo jedan sat, pa par sati), potom kraći boravak djeteta u skupini koji se postepeno produljuje. Tako dijete vidi da roditelj zna što se tamo događa i da to odobrava.

Prilagodbu djetetu može olakšati tzv. prijelazni objekt (duda, igračka, gaza) koje dijete podsjećaju na dom – komadić poznatog u nepoznatoj sredini. Djetetu treba omogućiti da cijeli period adaptacije imaju taj predmet sa sobom.

Kako bi se dijete što prije priviknulo na odvajanje od roditelja i vrtić shvatilo kao mjesto učenja i zabave izrazito je bitno ponašanje roditelja. Pokušajte izbjeći da vas dijete vidi u suzama ili uplašene, pokušajte skratiti vrijeme odvajanja da dijete ne bi imalo vremena da vas pokuša predomisliti. Nemojte stajati na vratima i tužno gledati u dijete, smiriti će se. Tako mu samo dajete nadu da ćete ga ipak uzeti kući. Djeca svoje strahove i nesigurnosti pokazuju kroz plakanje ili agresivnim ponašanjem. Bitno je i kako roditelji dođu po dijete. Pokažite mu ljubav, ali mu i kažite kako ste ponosni na njega što je bilo u vrtiću, igralo se. Dijete koje je sigurno da je voljeno lakše će podnijeti razdvajanje.

U procesu prilagodbe djeteta bitno je ne mijenjati djetetove navike. Dakle, ne započinjati s odvikavanjem od pelene ili dude, jer dijete kreće u vrtić. S tim će se postupno krenuti kad prilagodba prođe.

STATISTIKA